Praktično iskustvo s keramičkim pumpama u otpornosti na kristalizaciju-inducirano začepljenjem tijekom galvanizacije obrade otpadnih voda
Otpadne vode od galvanizacije su gadne. pH je oko 1,5–3,0, pun klorida, teških metala i fine metalne prašine. Dakle, vaša pumpa biva pogođena na dva načina: kiselina jede metal, a otopljene soli ispadaju kao kristali kad god se promijeni temperatura ili koncentracija. Ti se kristali zalijepe za klip, nakupljaju se u komori i vrlo brzo izgubite protok, puknete brtve ili se cijela stvar zaglavi.
Zašto se kristali formiraju tako brzo? Jednostavan. Nakon isključivanja, sva tekućina koja je ostala unutra malo isparava, soli postaju prezasićene i počinju nukleirati točno na površini klipa i stijenci cilindra. To smanjuje zazor, povlači klip, uništava brtvljenje i na kraju ga zapinje. Kavitacija dodatno povećava probleme – mjehurići zraka stvaraju vruće točke koje oborinu čine još gorom.
Keramički klipovi (aluminij ili cirkonij) podnose to bolje od čelika. Kao prvo, polirana površina je glatka – kristali ne hvataju tako čvrsto. S druge strane, keramika je puno tvrđa – HRA 85–90 naspram nehrđajućeg čelika 316 na 50–55. Dakle, čak i ako nešto sitnog zrna uđe u otvor, neće izdubiti površinu kao što je to slučaj na čeliku. Nakon što se čelik ogrebe, brtva se puca. Vidjeli smo sustave koji pokreću kromirani otpad s pH 2 s keramičkim klipovima uparenim s tijelima od 316L – dvije godine neprekidnog rada i bez korozije, tri puta dulje od crpki od potpunog čelika na istom mjestu.
Neki dizajni također pomažu. Oni strojno rade utore za podmazivanje unutar komore koji koriste samu pumpanu tekućinu za pranje klipa i guraju krhotine dalje od kritičnog mjesta. Ulazni otvor je često predimenzioniran – oko 50% više površine od standardne – tako da se protok usporava i krutine imaju manje šanse da se talože i zalijepe za zidove.
Ali evo istine – materijal i dizajn vas vode samo tako daleko. Prava razlika dolazi od toga kako njime upravljate. A pravilo broj jedan? Isperite čistom vodom čim se pumpa zaustavi. Ne odlazite, ne čekajte do ručka – učinite to odmah. Ako ostavite tu nagrizajuću tekućinu punu soli čak i nekoliko sati, vratit ćete se na zaglavljeni klip.
Zatim, držite ga u pokretu ako možete. Stalno recirkulirajte otpadnu vodu tako da ništa ne ostane stagnirano unutra. Ako se morate isključiti, potpuno ispraznite komoru – ne ostavljajte lokve.
Također, napravite povratno ispiranje svakih 8 radnih sati ili tako nešto – samo obrnite protok svježe vode 10 do 15 sekundi. To skida tanku koru prije nego se stvrdne u beton. Koliko često? Ovisno o tome koliko je slan vaš mlaz – više soli znači češće ispiranje.
I jedna teško naučena lekcija: nikad, nikad ne pritisnite gumb za pokretanje ako se klip ne pomiče. Keramika je tvrda, ali lomljiva – ako je prisilite, klip ili košuljica će puknuti, a to je skup popravak. Umjesto toga, isključite napajanje, rastavite ga i potopite dijelove u toplu vodu ili blago otapalo kako biste nježno otopili kristale.
Zaključak – potrebne su vam tri stvari: keramika za površinu, pametan dizajn za smanjenje mrtvih točaka i čvrste dnevne navike. Keramika vam daje otpornost na trošenje i nisko trenje. Dobar dizajn s utorima za pranje i velikim ulazima smanjuje mjesta gdje se kristali mogu uhvatiti. Ali ako preskočite ispiranje ili ga ostavite mokro preko noći, čak i najbolja pumpa neće uspjeti. Ispravite te osnove i zadržat ćete protok i niske pozive za održavanje.
